SCENA I:

Kreće muzika, čuje se iz sobe „Milano – Driving cars onto Mars“ . Slušaoci su napolju.

Jovana je u sobi, otvorila nam je vrata (muzika više prolazi) :

Jovana: Ćao! Ja sam Jovana Grabež i u ovoj epizodi se družite samo sa mnom. Ono što niste znali o meni jeste da sam ja vršnjačka edukatorka u oblasti mentalnog zdravlja i sa vama želim da podelim svoja iskustva i znanja koje sam stekla jer su meni bila izuzetno značajna. I podeliću sa vama i neka pitanja i savete koji mislim da bi mogli da vam znače u bilo kom smislu.

Uživajte!

efekat: tape rewind

Dakle prvo da vas uvedem u priču kako sam ja uopšte krenula, kako sam ja uopšte došla do toga da postanem vršnjačka edukatorka.

kratka pauza (udah pauza)

Ja sam u maju 2021. godine krenula na projekat EYE-Net, odnosno European youth engagement, koji je projekat vezan za pozorište, mlade i tako, svakakva neka, svakakve neke zanimljive teme, gde sam od glavne organizatorke, jedne od, dobila link kao pozivu za prijavu za neki novi projekat koji sprovodi OPENS, odnosno omladinski centar OPENS i projekat se zvao Mladi centru. U suštini pročitala sam taj opis, na tom linku, koji je glasio da traže mlade ljude, ambiciozne koje zanima psihologija, rad sa mladima, rad na sebi, mentalno zdravlje, svašta nešto.

efekat: ping (upalila se lampica)

I vrlo me je zaintrigiralo zato što su to negde bile godine gde sam ja počela da mnogo razmišljam o svojoj mentalnoj higijeni, o svom napretku, o svom rastu, uopšte radu sa ljudima i pomaganju i saznanju i svemu i mnogo me zanima psihologija.

 Tako da sam se prijavila i primili su me i uglavnom projekat je značio da prolazimo četvorodnevnu obuku i sva četiri dana obuka se održavala u OPENSu i tu obuku je vodila psihološkinja Jelena Barna. Obuka je trajala svaki dan po skoro ceo dan, tu smo bili nas 20 i svaki dan smo imali neki različite aktivnosti.

efekat: glas kao u igrici kaže: Day one 

Naravno prvi dan, prvog dana smo se upoznavali i radili, imali smo dosta, dosta grupnih radova, prezentacija, nekih tema za razgovor, debata, držali smo mi govore i dolazili su nam ljudi predstavnici mnogih organizacija iz Novog Sada koji se bave mentalnim zdravljem i psihološkom podrškom za mlade i uopšte ljude kojima je podrška potrebna. Sa obzirom da je ovaj projekat pod okriljem UNICEF-a sprovodi ga OPENS, dolazili su nam ljudi direktno iz UNICEF-a. 

Radili smo po priručniku koji je sastavljen od strane UNICEF-a.

Poenta ove obuke, odnosno sam cilj jeste bio da se mi obučemo u oblasti mentalnog zdravlja dovoljno da znamo da nekako pružimo tu,tako smo mi nazivali, prvu pomoć u svojoj okolini. Da li će to biti škola ili fakultet,.. To ne znači da bi smo mi bili psiholozi, držali seanse ili nešto slično, već samo jednostavno da znamo kako da prepoznamo osobu koja je u distresu, odnosno koja je loše, koja se oseća loše, koja se bori sa nekim težim emocijama,.. 

efekat: sledeća rečenica blago odzvanja, kako bi bila naglašena 

 Da to nekako prepoznamo, znamo kako da iskomuniciramo sa tom osobom, znamo kako da joj priđemo, pružimo neku osnovnu podršku ili tražimo pomoć od drugih ljudi.

efekat: glas kao u igrici kaže: Day four

Posle četvrtog dana mi smo dobili sertifikat da smo završili obuku za vršnjačke edukatore, postali smo članovi OPENSa i svake nedelje smo imali sastanke posle toga, nas dvadesetoro, sa članovima iz OPENSa, gde smo diskutovati o daljem radu.

efekat: glas kao u igrici kaže: Next phase

E sad, šta je dalji rad?

Dalji rad bi uključivao ovo što sam spomenula, dakle u našim najbližim okolinama, da li je to škola ili fakultet, mi bi smo držali predavanja jedan školski čas odeljenjima u našoj školi, odeljenjima u drugim školama, zavisi kako kad i predavanje bi bila o mentalnom zdravlju kod mladih, o uopšte razgovaranju o tome o skidanju stigme i glavni deo, jedan od glavnih delova našeg predavanja, našeg projekta, jeste sazvežđe podrške.

efekat: zvoni hvatač vetra, nežno

zatim efekat: umiksano otvaranje vrata, i prijatan zvuk prirpode + otkucaji srca i kreće Jovana:

Verujem da je većina vas čula za grupu „Izađi“ koja je nekako najviše fokusirana na članove lgbtq+ populacije, onda imamo Centar Srce koji se bave podrškom suicidalnim osobama i tako dalje,.. Dakle mladima kojima bismo održali predavanje,bismo i to predstavili, upoznali bismo ih sa centrom OPENS, upoznali bismo ih sa sajtom svejeok.rs koji je napravljen od strane UNICEF-a i uglavnom približili bismo mladima tu temu mentalne higijene i značaja razgovora kad je u pitanju mentalno zdravlje i takođe bismo im dali do znanja da u sklopu OPENSa mogu da pronađu mlade ljude, bliski njima, njihove vršnjake koji bi mogli da im pruže neku vrstu podrške ili samo razgovor bilo šta u takvom smislu.

Kreće muzika: Ardie Son – Brightest. 

Nešto što smatram da je jako bitno da podelim sa vama jeste moje lično iskustvo i to na koji način su mi obuka, radionice i to držanje tih predavanja u stvari pomogle na mom ličnom putu i u nezi mog mentalnog zdravlja.

Pre svega ja sam inače dosta anksiozna osoba i ne dolazi mi lako da pričam pred ljudima ili da držim neki javni nastup, to mi je nekako bilo najstrašnije što bih mogla da smislim, taj strah od javnog nastupa, što smo kroz četiri dana obuke vežbali. Dakle,posle, imali smo jelte te grupne debate, te grupne radionice i na kraju dana bi smo to predstavljali ljudima i treba neko da predstavimo svoje mišljenje i svoje stavove, što nikada nije lako, posebno pred tada meni još nepoznatim ljudima.

Ispod Jovane odmah na početku ide efekat: opuštena atmosfera, pričanje, smeh 

Ali to je nekako bila vrlo opuštena atmosfera, vrlo prihvatljiva, svi su bili raspoloženi, pozitivni i Jelena Barna koja nam je i vodila tu samu obuku je bila nestvarno prihvatljiva, smirena, puna strpljenja, uglavnom samo vrlo, vrlo pozitivno i dobro okruženje za tako neke stvari kada ste prevazilazi strah i probija led prvi put, što je bio moj slučaj. I ovo mi je stvarno jako puno pomoglo za dalje, za dalje znanje kada je u pitanju rad sa ljudima. Naravno nije sve teklo tako glatko i dobro.

Prvi put kad sam trebala da stanem pred svima i, bukvalno, u prvom danu, primera radi, imali smo zadatak da stanemo pred ljude i da kažemo nešto, bilo šta. Neki su govorili neku šalu, neki su se predstavili, neki su rekli neku anegdotu toga dana ili ispričali nešto što ih zanima.

kratka udah/dva pauza tišine

Jovana: Meni je, ja sam pitala Jelenu da li mogu da ne radim tu vežbu zato što sam bukvalno bila jako ukopana, jako sam se sledila i previše sam razmišljala o tome šta ću ja sad da kažem, toliko ima mogućnosti, slobodna je tema,.. Što mi je bilo još teže zato što kao ljudi će, nekako sam razmišljala, ljudi će stvoriti mišljenje o meni putem onoga što ja kažem, odnosno, ako kažem šalu misliće da sam ovakva (efekat: šapitanje) ili ako se samo predstavim misliće da sam ovakva ili ako ne znam uradim nešto ovako i samo je tu bila previše mogućnosti i previše razmišljanja i previše šta ako i ja sam to rekla Jeleni.

Ona je bila kao: (sledeće reči blago odzvanjau jer Jovana prepričava šta je njoj rečeno)

Ovo je prostor da probiješ to i da nekako treniraš, bukvalno istreniraš svoj mozak da ne razmišljaš tako, zato što „šta ako“ situacije postoje u svakoj sekundi svakog dana i nekako samo ćeš sama sebe sputavati ako nastaviš da razmišljaš tako i ako dopustiš svom mozgu, odnosno tim lošim mislima da te kontrolišu, a ovde stvarno niko neće da te osuđuje i svi smo došli, i svi su u istom položaju kao i ti i niko nije došao ovde tebe da osudjuje, svi ste došli nešto da naučite.

Jelena Barna

(kraj reverba – smiri se, i Jovana  nastavlja dalje)

I pored toga što mi je ona rekla mi je bilo jako teško da izađem pred sve njih, ali sam izašla i imali smo naravno jako kratko vreme da to uradimo, tako da ne moramo da pričamo ono, ne znam ni ja, 10 minuta, imali smo tipa 30 sekundi da kažemo šta imamo i ta vežba je bukvalno služila samo da bi smo prvi dan probili taj led i nekako i nasmejali se i olakšali sami sebi da vidimo da ovo ispred nas, ovih 20 ljudi nisu neka čudovišta kao što to u našoj glavi izgleda i ja sam stala pred ljude i rekla sam im, podelila sam sa njima (sledeće reči blago odzvanjaju, jer Jovana govori šta je rekla + jako tiho podsvesno “tik-tok”)

„Ja sam trenutno jako anksiozna i bojim se da stojim pred vama i mislim da me jako osuđujete i imam osećaj da nisam sama koja se tako osjeća u ovoj prostoriji i to mi nekako daje snagu da sad ovde stojim i nadam se da će do kraja četvrtog dana se malo to popraviti i biti lakše, jer to mi je nekako i cilj pored ostalih razloga zašto sam došla ovde, cilj mi je da nekako razbijem taj strah u sebi i budem bolja prema sebi i drugima“

Jovana

(kraj reverba i “tiktoka”– pusti da se smiri reverb pa nastavlja dalje)

i tu je prošlo tih 30 sekundi.

I naravno posle svakog govora svako je dobio aplauz i ja sam bila negde među poslednjima i posle toga smo imali pauzu i sećam se da smo svi pričali međusobno i toliko ljudi mi je prišlo i bilo kao (sledeće reči su u blago odzvanjanju/reverb, jer Jovana prepričava šta je njoj rečeno) 

Ja se bukvalno isto tako osećam i kao mnogo je lakše kad čuješ da neko to tako kaže (kraj reverba, odzvanjanja – završi se, smiri i Jovana nastavlja dalje)

Učesnici na obuci

I onda smo tako krenuli da pričamo i da se zapravo povezujemo iz našeg straha, što ga je istovremeno i umanjilo i nije mu dalo takvu moć da kontroliše nas sve,što je bilo jedno vrlo dirljivo iskustvo i definitivno iskustvo koje neću zaboraviti u skorije vreme.

 udah pauza

Tako da u tom smislu ovaj projekat i ovo iskustvo obuke i vrnjačke edukacije je dakle na prvom mestu pomoglo u mom radu na sebi, u mom pogledu uopšte na mene.

Kreće muzika Sémø - Fractured Timeline od početka

Jako često kada nam se nešto dešava ili kada se osećamo loše ili imamo neki problem, imamo tu neku tendenciju da mislimo da smo sami i da nas niko neće razumeti, što nikada nije slučaj jer uvek će postojati neko, da li to bila neka bliska osoba nama ili pak neki stručnjak, psiholog, psihijatar, doktor koji će nas razumeti i to zvuči, mislim jako je lako reći, teško je osetiti, ali način na koji ćemo to osetiti jeste da radimo stvari koje nas plaše i da izlazimo iz svoje zone komfora i nekako izazovemo sebe i te svoje strahove i ta čudovišta u nama, da eto zašto ne bismo probali da prebrodimo to, možda zapravo nešto dobro i dobijemo iz toga.

Muzika ide još jednu sekvencu, 3-5 sek, da se slušaoci odmore. kraj muzike, završi se reverb kreće Jovana:

Jovana: Tako da smatram da je, jako mi je bitno bilo da ovo podelim sa vama i da ukoliko se i vi osećate isto kao što sam se ja osećala tada, a i dalje se nekada osećam, dakle nije slučaj da je meni od tad sve dobro i da sve ide glatko i da vau prebrodila sam strahove,..

Sledeća rečenica malo odzvanja, da se izdvoji i naglasi:

Naravno, put do poboljšanja i rad na sebi nije linearan put, čak potpuno obrnuto, imamo uspone i padove, padove padove padove, uspone uspone, padove,..

kraj podvlačenja

Tako da ukoliko se osećate kao ja tad, sad, u nekom momentu, mislim da je na prvom mestu jako bitno da shvatite da niste sami I da uvek postoji neko ko može da vam pomogne i zato je ovaj vršnjačka edukacija i nastala i ovo sazvežđe požeške, da ljudi, mladi najviše, saznaju da u svom gradu imaju organizacije , imaju prostor gde mogu da odu, gde ne moraju da razmišljaju o finansijskim troškovima, gde mogu nekome da se obrate i da nekako budu u okruženju koje će ih razumeti i gde će im biti dobro.

kratka pauza

Takođe još jedna stvar koja mi je vrlo značajna bila u obuci i u Vrnjašnjačkoj edukaciji jeste taj sam pogled na distres, na osobe u distresu, da shvatim iz mnogih uglova kada je neko loše, njihove oblike ponašanja, da ih razumem i da uopšte prepoznam šta to znači i kako se sa tim radi i šta dalje. Nekako u mom svakodnevnom životu i uopšte u socijalnim situacijama mi je jako značajno to znanje koje posedujem, zato što osećam da sam dosta zrelija zbog toga, imam više razumevanja za nekoga kada se ponaša na određeni način. Naravno ne kažem da im opraštam ukoliko se ponašaju loše prema nekome ili prema meni, ali imam više razumevanja jer shvatam u kakvoj situaciji ta osoba može da bude, što svakako pomaže u ono day to day life.

 efekat: školsko zvono, ulazak učenika u razred ispod efekta počinje Jovana:

Jovana: Sad kad govorimo o samim predavanjima koje sam držala sa još jednom članicom ovog projekta, predavanja su trajala 45 minuta, držali smo ih na čosovima ili na časovima građanskog. Naravno prvo bismo im se predstavila odakle dolazimo, zašto smo ovde, šta planiramo da uradimo sa ovim,.. To se dešavalo ili na početku ili na kraju časa pre nego što krenemo sa samim tokom radionica.

I na kraju naravno ostavimo dovoljno vremena za pitanja (kratka pauza ako može) i neka od najčešćih pitanja koja su mladi postavljali zapravo su bila u vezi sa volontiranjem i jako puno mladih je postavljalo pitanja, podelili su s nama da im je neprijatno ili da se plaše da se prijave na volontiranje ili na neke projekte ili na ovako neko dešavanje i pitali su nas za savete kako da se uključe u to i tako dalje. Pored toga dosta njih je postavljalo pitanje je kako da dođe u radionice, odnosno organizacije koje smo im predstavili u sklopu sazveždja podrške, da li moraju da dolaze uživo, da li to može da bude nekako preko interneta ili da li mora da bude, da li moraju da se predstavljaju,..

Sledeća rečenica malo odzvanja, da se izdvoji i naglasi:

To ih je dosta zanimalo i evo sad ću podeliti odgovore i sa vama.

kraj podvlačenja

efekat: zvoni hvatač vetra

Dakle ono što smo sa njima i podelile jeste da velika većina ovih organizacija u sklopu sazvežđe podrške ne zahteva da Odlazite uživo odnosno imaju i način komuniciranja preko email-a, preko sajta, ili možda čak i putem telefona, zavisi od organizacije do organizacije i velika većina takođe ne zahteva, ukoliko imate neki problem, ne zahteva da se predstavljate, odnosno postoji opcija anonimnosti, dakle da pošaljete mail ili ne znam pošaljite poruku preko broja koji imaju na sajtovima i jednostavno obratite im se, zatražite pomoć ili pitate kako sve funkcioniše, uglavnom imate opciju da postavite pitanje bez da druga strana zna ko ste.

efekat: zvoni hvatač vetra

Spomenula sam da smo im predstavljali sajt svejeok,rs gde postoji chat box gde možete da postavite pitanje psiholozima i koji radi određeno vreme, naravno to sve piše na njihovom sajtu koji možete pogledati i tu takođe možete da razgovarate sa psihologom ili psihološkinjom o stvarima koje vas muči i takodje na sajtu postoje mnogobrojni članci napisani od strane profesionalaca, odnosno stručnjaka i napisane od strane mladih ljudi. Ja sam takođe pisala članke i za OPENS i za svejeok gde za sve je ok njihovom sajtu stoji moj članak gde sam podelila svoje iskustvo u vezi sam nekim problemima koji su uticali na moje mentalno zdravlje i tako dalje. Dakle imate opciju i da pročitate i saznate još nešto novo na njihovom sajtu.

efekat: zvoni hvatač vetra

Takođe OPENS ima i email na kom radi jedna psihološkinja gde možete da da se obratite, takođe u određenim satima koje nisam tačno sigurna od kad rade, tako da ukoliko vas više zanima naravno pogledajte na njihovom sajtu opens.rs,gde dakle možete da pošaljete email i da razgovarate, da zakažete da li seansu uživo mislim da i to postoji opcija ili da jednostavno popričate preko,putem email-a i podelite šta vas muči i nekako pričate sa stručnjakom i nekim ko će vas sigurno razumeti.

efekat: zvoni hvatač vetra

Bilo je zapravo par mladih koji su postavili pitanje koliko je psihoterapija, odnosno odlazak na psihoterapiju zapravo značajan jer nekako u našem društvu i dan danas postoji ta stigma oko odlaska kod kod terapeuta, gde ljudi misle da kod terapeuta odlaze samo osobe koje su, kako da kažem, imaju neke teže probleme,..

udah pauza

To uopšte nije slučaj i ono što sam podelila i sa njima jeste da kod psihologa i psihoterapeuta i psihijatra jako često odlaze osobe koje zapravo, tako da kažem, ni nemaju neki ozbiljniji problem nego im jednostavno treba osoba za razgovor ili ih zanima, nešto imaju neko pitanje na koje terapeut može da odgovori i tako da apsolutno nije situacija da ljudi da ako idu kod psihologa znači da ludi ili bolesna ili koje god stigme i loše verovanje vlada u našem društvu,..

udah pauza

Jako mi je bilo bitno da mladi to shvate i da i vi koji sada ovo slušate to shvatite jer naše društvo je dosta zaostalo U tom smislu, ali takođe postoje organizacije, postoje vršnjački edukatori, postoje influenseri čak koji će sa vama podeliti svoju priču i koji će otvoreno reći i uopšte pokazati da psihoterapija nije nešto loše i ne može da bude, razgovor sa psihologom može samo dobro da donese.

efekat: zvoni hvatač vetra

I za kraj koju poruku mogu da vam prenesem i neki savet da dam. Ono što prvo što želim da kažem jeste da ukoliko se odlučite da idete na psihoterapiju ili popričate sa stručnjakom, bitno je da znate da nije lako pronaći stručnjaka, ako je to u pitanju terapija jedan na jedan, odnosno stručnjak-Klijent, nije lako pronaći iz prve, iz prvog puta stručnjaka, terapeuta koji će biti za vas. Dakle u redu je ukoliko odete kod terapeuta i posle već prve seanse shvatite ovo nije osoba koja meni odgovara ili njihov način rada mi ne odgovara ili ne znam ako se ne osećate dobro.

U redu je da potražite dalje i probajte da se ne obeshrabrite ukoliko vam, ukoliko treba neko vreme ili prođete više terapeuta koji vam ne odgovaraju, da probate da se ne obeshrabrite, zato što to se dešava i to je sasvim normalno, zato što terapeut nije neko ko će svima da odgovara, odnosno možda su oni neka vrsta osobe koje jednostavno vama ne prijaju i to je sasvim Ok i to je najnormalnija stvar i nastavite da tražite i garantujem vam, naćićete nekoga ko vam odgovara.

To možda neće biti lak put, ali desiće se i probajte da vas to ne obeshrabri od odlaska na terapiju jer vredno je toga, vredna je tog vremena i vredno je te potrage, jer na kraju konačan rezultat će biti veći i vredniji od jednog dva, tri loša iskustva sa nekim, ne loše iskustvo nužno ,nego jednostavno ne nalaska terapeuta koji vam odgovara iz prvog puta ili iz drugog puta. Tako da eto to je jedna stvar koja je, mislim da je jako, jako važna.

efekat: zvoni hvatač vetra

 Kada i kako možete da potražite pomoć ukoliko vam je potrebna?

kratka pauza

Podelila sam par načina i saveta kako možete da i kome možete da se obratite, dakle postoje organizacije koje rade besplatno, pružaju psihološku podršku mladima, postoji u OPENSu ako se raspitate postoji i email i postoje ljudi koji, kod kojih možete da odete u svakom momentu i da s njima razgovarate, onda imate sajt svejeok.rs i Unicef koji takođe radi na mentalnom zdravlju. Dakle postoji broj načina samo treba da ih tražite i nađete koji vama odgovara, naravno ukoliko vas više zanimaju organizacije koje se nalaze u sklopu sazvežđe podrške možete to da nađete na OPENS-ovom sajtu ili na UNICEF-ovom sajtu. Mislim da se i kod njih nalazi, ili ukucate Sazvežđe Podrške Opens na Googlu i mislim da bi trebalo da vam izađe odmah. Tu ćete naći sve informacije kako da kontaktirate te organizacije i odatle naravno samo im se javite i budete kao „treba mi osoba sa kojom ću da pričam“ i garantujem da ćete naći nekoga ko će, ko će vam pomoći i ko će biti tu za vas naravno.

kreće muzika Arlo – Brightest 

Dakle najbitnije jeste da zapamtite da niste sami, da će uvek neko biti tu na raspolaganju da vas sasluša, da vas ne osuđuje, da pokuša da vam pomogne, savetovala bih vas da to ne držite za sebe ukoliko vas nešto muči i još gore da ne stavljate to ispod tepiha zato što će to da prouzrokuje samo još gori problem, još goru situaciju i ništa dobro neće izaći iz toga.

Treba da pričamo o tome, treba da razvijamo naviku da se brinemo o sebi i svom mentalnom zdravlju i da razmišljam o svojoj dobrobiti. I naravno podkast Umologija gde možete bolje da se upoznate sa nekim situacijama kroz koje možda vi prolazite, kroz koja možda prolaze vama bliski ljudi, da saznate dublje o nekim temama i shvatite da postoje ljudi koji su tu da pomognu.

 Kratka pauza

 Scena II:

 U sobi smo. Svira pesma “Milano – Driving cars onto Mars” i Jovana nam govori:

Hvala vam ukoliko ste ovu epizodu poslušali do kraja i nadam se da vam je moje iskustvo pomoglo i da ste nešto novo naučili, da ste nešto novo čuli i nadam se da ćete potražiti pomoć ukoliko vam je potrebna i da ćete raditi na sebi i svaki dan se truditi da volite i poštujete sebe sve više jer na kraju dana to je najbitnije, jer situacije i ljudi će doći i proći ali vi ste uvek tu sami sa sobom, i kad smo već sa sobom stalno hajde da to vreme napravimo kvalitetnim i dobrim i da nekako sebi život učinimo lakim, jer zašto ne bismo?

Jovana

 Podiže se muzika svira sekvencu/dva i kreće odjava.

ODJAVA

Slušate podkast “Umologija” Fabrike kreativnosti. Podkast u kom želimo da napravimo nove drajvere: putanje shavatanja i razmišljanja; poimanja sebe, svojih misli i emocija, ali i osoba i sveta oko nas.  

Novinarka: Jovana Grabež

Dizajn zvuka: Jovan Živković

Urednica: Aleksandra Bučko

Produkcija : Fabrika kreativnosti

Podržite naš rad – pošaljite osobi kojoj će biti koristan. 

Author

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *