U petom izdanju autorka Anđela Andrijević sa psihoterapeutkinjom pod supervizijom Duškom Brkić razgovara o pojmovima depresivno raspoloženje i depresivna epizoda, pokazateljima depresije, paraleli između tuge i depresije, stigmi i predrasudama kao mogućim rizicima depresije i, najvažnije, merama prevencije problema. 

Studije pokazuju da jedna od čestih psihopatoloških manifestacija kod mladih su depresivna stanja Procenjuje se da depresija pogađa svakog desetog tinejdžera. Prema podacima sa Unicefovog sajta, svaka peta mlada osoba starosti 15-24 godina izjavila je da se često oseća depresivno ili da nije zainteresovana za bilo šta. Rano prepoznavanje depresije u adolescenciji i podrška stručnjaka za mentalno zdravlje od neizmerne su važnosti, kako bi se smanjio rizik da se depresivne epizode i poremećaji jave u odraslom dobu. 

Depresivno raspoloženje, depresivne epizode i „maskirana depresija“

Pojmovi depresivno raspoloženje i depresivna epizoda, iako slično zvuče, različiti su. Depresivno raspoloženje se pod određenim okolnostima može javiti kod svakog od nas. Nemamo osećaj da smo zarobljeni u njemu, niti osećamo toliku bol kao kod depresije. Depresivne epizode po prvi put se mogu javiti kod osoba u razvoju. Duška Brkić smatra da depresivno raspoloženje nije patološko i ukoliko je prolazno neće ometati naše funkcionisanje. 

„Depresivne epizode u adolescenciji, ili reaktivna depresija najčešće predstavlja reakciju na neki od životnih događaja. To može biti poteškoća u prilagođavanju na neki stresan događaj, kao što je na primer smrtni slučaj nekog bližnjeg, roditelja, ili nekog do koga im je stalo. Ili odbacivanje vršnjačke grupe, u zavisnosti od toga kakav je neki sistem vrednosti tog tinejdžera, mogu biti različitog intenziteta i trajanja. Dok teži oblici depresivnog poremećaja nastaju obično usled kombinovanja sredinskih i genetskih činilaca“, naglašava psihoterapeutkinja Duška Brkić.

Dodaje da se mogu javiti velike poteškoće u prepoznavaju blaže depresije, zbog nekih okidača koji nisu jasno vidljivi, te ih samo stručnjak može detektovati: 

„Depresija negde spada među psihološke poremećaje koji se najčešće ustvari previđaju i ne tretiraju, jer detinjstvo samo po sebi podrazumeva sreću, bezbrižnost. Kod adolescenata u velikom broju slučajeva prođe, neopaženo, čak i od samog tinejdžera koji ustvari svu tu teskobu proživljava. Sve do onog momenta dok ne dođe do ozbiljnijih posledica”. 

Nabraja da su to: neuspeh u školi, povlačenje iz društva, može doći do uzimanja alkohola, psihoaktivnih supstanci, delikventnog ponašanja, samopovređivanja, do samoubistva. 

“Blago depresivni tinejdžer se ponaša i govori normalno. Ne postoji neki spoljašnji znak depresije. Blaga tinejdžerska depresija manifestuje se putem neki mračnih fantazija, neke morbidne tematike, sanjarenja i nekih izjava koje se uglavnom pripisuju njihovim godinama. Dakle, to jeste najveći problem, jer tinejdžer izgleda depresivno uglavnom samo u teškoj depresiji”, zaključuje psihoterapeutkinja Duška Brkić.  

Emocionalni, motivacioni i somatski pokazatelji

Kako psihoterapeutkinja objašnjava, neki od najuočljivijih simptoma su afektivni simptomi poput tuge, iritabilnosni, depresivnog raspoloženja. Negativno i agresivno ponašanje je jedan od pokazatelja, zatim apatičnost, nezainteresovanost, pesimističnost, beznadežnost, bespomoćnost, osećaj krivice i u krajnjem slučaju pojava suicidalnih ideacija i preokupacije smrću. Javljaju se promene u apetitu i spavanju. 

Od somatskih tegoba adolescengti se žale na glavobolju, stomačne bolove, bolove u mišićima, zbog čega često dolazi do zabluda, objašnjava psihoterapeuktinja Duška Brkić. 

„Roditelji ih vode kod lekara opšte prakse, jer će teško posumnjati upravo na depresiju kod ovakvih simptoma. Tako da nekada i lekar opšte prakse detektuje da je reč o depresiji. Ono što se u adolescenciji manifestuje kao depresija, nekada može biti i predznak šizofrenog poremećaja, a ono što u starijem životnom dobu postaje depresija u adolescenciji se često ispoljava na načine koja je neka blaga depresija kao što su somatovegetativne telesne tegobe, povremene oscilacije raspoloženja, razni oblici disocijalnog ponašanja, alkoholizam, narkomanija, autodestruktivno ponašanje”.

Ona dodaje da mnogo mladih depresivnih osoba nije identifikovano, delom zbog atipičnosti simtoma, a delom jer odrasli prosto nisu spremni da prepoznaju simptome kod deteta.

Tuga ili depresija? 

Tuga  je jedna od osnovnih i zdravih emocija kod svakog od nas i javlja se kao reakcija na neki životni događaj, gubitak, smrtni slučaj, neuspeh, zbog nedostatka verodostojne informisanosti često se povodi pod depresijom. Od faktora ranjivosti zavisi da li će neka osoba na pomenute događaje reagovati tugom ili depresijom. Psihoterapeutkinja Duška objašnjava razliku između tuge i depresije. 

 „Kada smo tužni,  nemamo loše mišljenje o sebi, kada tuga preraste u depresiju, slika o sebi se drastično menja. Dakle, imamo loše mišljenje o sebi, dolazi do negativnog vrednovanja, mi apsolutno negativno vrednujemo celokupnu našu ličnost. Tuga traje ograničen vremenski period, a kada tuga preraste u depresiju osećanja traju dugo i imamo osećaj da se nikada neće promeniti. Iako osećamo tugu, mi smo optimistični u pogledu budućnosti, funkcionalni smo, a kada se javi depresija, mislimo da stvari neće bolje izgledati ni u budućnosti, nikada”. 

Napominje da, kada je tuga u pitanju, naše negativne misli su realne, desio se događaj i tuga je realna, normalno je da je ona tu. 

“A kada tuga preraste u depresiju, negativne misli su pristutne i one su preterivanje, tj. ne mogu se dokazati u realnosti. Dakle nisu činjenice, što je kod tinejdžera vrlo izraženo“, ističe psihoterapeutkinja Duška Brkić. 

Prevencija, farmakoterapija i otpor 

Depresija nije smrtonosna, ali ukoliko se ne leči, može da se vrati. Zato je važno na vreme obraditi svaku depresivnu epizodu. Psihoterapeutkinja Duška ističe da je veliki procenat osoba koje su pokušale suicid imalo simptome umerene ili teže depresivnosti. Zbog straha od osude, neuspeha i diskonfora, adolscenti pružaju otpor i javlja se stigma da su lekovi bauk. Ukoliko je kvalitet života narušen i javi se nedostatak serotonima i dopamina, uz psihoterapiju, primenjuje se farmakoterapija. 

„Uvode se kada je intenzitet emocija preplavljujuć, kada je način razmišljanja promenjen, kada se javi manjak volje, energije, smanjen jedan kapacitet za pozitivna osećanja, na radost, uživanja, kada nastupi stanje anhedonije. Ono što lek može da uradi, jeste da im olakša obavljanje tih nekih najosnovnijih stvari, da im smanji emocionalnu prenaglašenost, a samim tim će se i kognicija smestiti u neki zdraviji okvir.  Ona podrazumeva primenu antidepresiva, a u slučaju pojave ozbiljne i komplikovanije kliničke slike depresije praćene samopovređivanjem, suicidalnim idejama, ili elementima psihotičnosti, u terapiju se mogu uključiti antipsihotici, stabilizatori raspoloženja i anksiolitici“, objašnjava psihoterapeutkinja Duška Brkić. 

Pripazi na rečnik 

Etiketiranje, umanjivanje njihovih sposobnosti i vrednosti, nedostatak kulutrnog oslonca, predrasude, mogu stvoriti veći rizik od depresije 

[bafg id=“986″]

Destigmatizacija 

Neophodno je da svi zajedno se udružimo i radimo na destigmatizaciji problema, jer, kao što je autor Danijel Hel jednom prilikom rekao: 

„Depresija nije hidra kojoj stalno rastu nove glave kada joj se jedna odseče. Ali ona nije beznačajan poremećaj koji se može zalečiti lako poput dečje bolesti. Ona je izazov sa kojim mora da se izbori ne samo onaj koji je pogođen, nego i članovi njegove porodice i izvan toga – veće ljudske zajednice“. 

Primer dobre prakse je inicijativa „Za tebe važno je“. Postoji i pokret koji je pokrenula Hemofarm fondacija, pod nazivom Nesalomivi– za borbu protiv depresije, pružanje psihosocijalne podrške i stigmatizacije ovog problema. Jedan od motoa pokreta je: „Kada smo povezani, ništa nas ne može slomiti“.  Kao primer rušenja tabua i stigme, na sajtu pokreta mogu se naći ohabrujuće priče osoba koje se uspešno nose sa ovim problemom, ili su ga prevazišli. Kao i adresar ustanova za brigu o mentalnom zdravlju. Ukoliko vam se jave mentalne poteškoće, možete im se javiti putem mejla pokret@nesalomivi.rs, ili putem besplatnog poziva na broj 0800/001 002. Ukoliko primetite da se neko od vaših bližnjih bori sa suicidalnim mislima, možete se obratiti Centru Srce na broj:  0800/300 303

Do sledećeg zavirivanja u „Podsve(s)T“ prenosimo vam reči autora Franka Nanetija: 

„Da bismo se promenili, ne treba da se suprotstavimo simptomu, već treba da „izmenimo plan“, simptom ne treba eliminisati, već shvatiti, on predstavlja poziv za oktrivanje  novih pogleda na svet, putem odgovarajućih smisaonih pitanja“. 

Podkast možete slušati na sounder.fm-u, podcast.rs-u, Google podcasts i Spotify-u.

Produkcija: Fabrika kreativnosti

Podkast je nastao u sklopu projekta Local Media and Young Journalists Fight against COVID-19 Disinformation, koji su podržali The Balkan Trust for Democracy: A Project of the German Marshall Fund i USAID koji sprovodi Nezavisno društvo novinara Vojvodine.

Author

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *