U petom izdanju podkasta NaZdravlje govorimo o bulimiji, jednom od dva najčešća poremećaja ishrane. Autorka Nikolina Ilić razgovara sa doktorkom Vesnom Danilovac i sa devojkom kojoj je, malo nakon što je postala punoletna, dijagnostifikovana bulimija, A.M. Ona je redakciji svoju ispovest prosledila u pisanoj formi, a glas joj je pozajmila novinarka Dijana Dacin. 

 Kada mi uzmemo zalogaj hrane, prekida se kontakt sa emocijama. I bilo šta da smo osećali, u smislu tuge, praznine, besa, nedostatka ljubavi, povređenosti, mi zalogajem hrane prekidamo osećaj koji smo imali. I jednostavno, ta potreba da se eliminiše emocija koje se javlja ako mi ne želimo da je imamo, odnosno osoba ne želi da ima, na neki način se reguliše uzimanjem hrane.

dr Vesna Danilovac

Ne može se tako lako primetiti

    O poremećajima ishrane priča se premalo u onim društvenim sferama u kojima bi trebalo da se govori najviše. Recimo, u porodici. A zapravo, najčešći uzroci i okidači za ove poremećaje nalaze se baš u porodici, u odnosu sa ocem i majkom. Jedan od najčešćih oblika jeste bulimija. Reč je poremećaju ishrane koji su imale Lejdi Gaga, Princeza Dajana i Demi Lovato, ali bulimija je i nešto što možda ima vaša prijateljica, sestra, neka bliska osoba, a da toga niste svesni. Jer, za razliku od ostalih poremećaja ishrane, nju je vrlo teško, nekada gotovo nemoguće prepoznati. Ona često ne rezultira promenama u fizičkom izgledu. 

Doktroka Vesna Danilovac kaže da se bulimija javlja najčešće kao posledica nekih psiholoških uzroka, traumatičnih doživljaja i, na zatrpavanje praznine koju osoba ima u sebi.

“Bulimija predstavlja prekomeran unos hrane u toku jednog obroka, i jednostavno to je nekontrolisano unošenje hrane koje nije povezano sa fiziološkom glađu, nego emocionalnom. Primenjujući Miostatski test u radu sa osobama koje imaju poremećaj ishrane u vezi sa bulimijom ili anoreksijom, neverovatno, da sam došla do istog uzroka u 99 posto slučajeva, a to je odnos sa ocem. Dakle, kroz odnos sa ocem osobe imaju potrebu da imaju i odnos sa hranom”.

 Danilovac objašnjava da je zanimljivo to da “to ne znači samo da neko nema dobru komunikaciju sa svojim ocem, čak naprtiv osoba može da bude vrlo zaštićena od strane svog oca, živeti kao pod staklenim zvonom, imati puno mogućnosti u životu, pa opet i ta preterana briga roditelja za decu ustvari ograničava slobodu, ne daje mogućnost razvijanja samopouzdanja i sopstvene ličnosti”.

“Ošamarilo me je i napravilo pakao od života”

Devojčice i žene su češće pogođene ovim poremećajem nego dečaci i muškarci. Bulimija obično počinje u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranom odraslom dobu. Ređa je pojava da do nje dođe u kasnijem odraslom dobu, ali nije nemoguće. A.M. kaže da je, kroz razgovor sa psihoterapeutom, otkrila da je uzrok njenog problema jedna osoba iz detinjstva, a da toga nije bila svesna do svoje 19. godine.

“Moj uzrok je bio drug iz osnovne škole, koji je, da bi ispadao faca u tom početnom adolescentskom stadijumu, pred drugim devojčicama, odlučio da mene ponižava. Razne gadosti je izgoavarao i radio, sve to kako bi se svideo popularnim devojčicama, kojima je to tada bilo smešno. A ja? Mene je bilo sramota da kažem mami i tati, sramota da se suočim sa problemom, pa sam samo odlučila to da potiskujem sve u sebe, jer će tako proći. I znate šta? Prošlo je, ali prošlo je na godinu, dve dana, a onda me je ošamarilo toliko jako i zadalo mi najveći udarac u životu. Ošamarilo me je i napravilo pakao od života. Zbog toga sam živela u ubeđenju da sam manje vredna, krivila sebe što nisam ja rođena kao jedna od tih lepotica sa reklame, ili tih popularnih devojčica iz osnovne škole”.

Upoznavanje sebe je put ka ozdravljenju

Doktorka Vesna Danilovac smatra da upoznavanje sebe, svog tela, potreba i problema vodi ka ozdravljenju. Taj proces može da bude dug, a može da se završi i nakon nekoliko meseci. Sve zavisi od pacijenta, ali i od odnosa između terapeuta i klijenta. Konkretan ključ i rešenje ne postoji, proces je individualan. Međutim, doktorka Danilovac kaže da postoji određena procedura u lečenju poremećaja ishrane.

“Pre svega je traženje uzroka, dobijanje tačnog uzroka a kada nađemo uzrok radimo na otklanjanju i eliminaciji tog uzroka. Ako su to odnosi sa nekom osobom, radimo na tome. To nije lako promeniti, neke stvari u jednom tretmanu i to nije baš ni moguće, naravno, ali može u više tretmana. Jer to kako ja doživljavam moga oca je nastalo kao rezultat našeg odnosa kroz te godine mog života i ja gledam na njega i na naš odnos iz mojih cipela, i to je moja realnost. Međutim, postoji mogučnost da ja pogledam naš odnos iz druge realnosti, iz tuđih cipela, iz njegovih, iz nekog sa strane, i na taj način dobijam novu sliku, novi osećaj, nove uvide”, smatra doktorka Danilovac dodajući da, na taj način osoba saznaje neke stvari koje do tada nije mogla mogla.

Uticaja imaju i mediji i društvo

    Mediji, kultura i društvo mogu da utiču na razvijanje poremećaja ishrane kod mladih. Utiču na emocionalno prejedanje, na razvoj bulimije, o kojoj smo danas govorili, anoreksije i nezdravog odnosa prema hrani. Stoga, treba da budemo svesni i toga da oni ideali lepote koji nam društvo, mediji i kultura nameću, predstavljaju iskrivljenu sliku stvarnosti i da ne treba da patimo od nekakvih instagram ideala. Ne treba da dopustimo sebi da nas ta slika odvede stramputicom ka depresiji i poremećajima ishrane.

A.M. kaže da su fejsbuk i instagram samo pojačavali njen psihički problem i želju za prejedanjem, a potom i “čišćenjem” tela. Mrzela je svoje telo jer nije bilo kao ono sa naslovnih strana novina i instagrama. Zbog toga je i njen odnos prema hrani, ali i prema njenom telu i životu bio nezdrav.

“Tada sam jela opsesivno, gutala, trpala u sebe kao u kantu. Sada sam svesna da moje telo nije kanta, nego je moj hram, koji treba da negujem izbalansiranom ishranom. Sada uživam u jelu mnogo više nego ranije”.

Za kraj, doktorka Vesna Danilovac poručuje:

“Ja bih možda rekla da treba da pratimo u stvari potrebu naše duše. Jer naše srce je mnogo jače od našeg mozga i nikad ne možemo umom ono što možemo srcem. Pa zapitajte sebe šta je to što istinski želite i radite za svoju dušu, jer to može biti ponekad dobar lek za bilo šta u životu što nas na neki način zaustavi, bude nam prepreka, a podrška je uvek tu”.  

Podkast možete slušati na sounder.fm-u, podcast.rs-u, Google podcasts i Spotify-u.

Produkcija: Fabrika kreativnosti

Podkast je nastao u sklopu projekta Local Media and Young Journalists Fight against COVID-19 Disinformation, koji su podržali The Balkan Trust for Democracy: A Project of the German Marshall Fund i USAID koji sprovodi Nezavisno društvo novinara Vojvodine.

Author

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *