U drugoj epizodi podkasta NaZdravlje, autorka Nikolina Ilić obrađuje temu deformiteta kičmenog stuba, tačnije, priča o skoliozi. Sa sagovornicima u podkastu – šrot terapeputima Jelenom Savić i Daliborom Veselićem razgovara kako do skolioze dolazi, kako izgleda i leči se. A Medina Begović i Jelena Lukić su devojke koje i same imeju skoliozu. One sa vama dele svoje iskustva. To radi i sama autorka Nikolina, jer i ona ima ovo oboljenje.

Skolioza predstavlja bočno krivljenje kičmenog stuba. Najčešće se javlja kao posledica neaktivnosti kod dece, nepravilnog sedenja, i prevelikog opterećenja kičmenog stuba. Ona može biti urođena ili stečena. Kada je krivina kičme veća od 10 stepeni, onda se takav vid deformiteta smatra skoliozom. Šrot terapeutkinja Jelena Savić objašnjava da postoje više vrsta skolioza.

„Jedna od najčešćih skolioza je idiopatska skolioza i ona se javlja kod negde oko 80 posto svih obolelih. Imamo i kongenitalnu i određene vrste skolioze koje su uzrokovane nekim neurološkim poremećajima kao što su cerebralna paraliiza, mišićna distrofija, neke infekcije kičme i slično. A idiopatske se javljaju najčešće kod zdrave dece u periodu intenzivnog rasta i razvoja i za sada se ne zna tačan uzrok nastanka. Idiopatske se dele u tri grupe. To su infantilne idiopatske koje se javljaju kod dece od prve do treće godine života. Zatim juvenilne idiopatske koje se javljaju kod dece od 4. do 9. godine. I adolescentne idiopatske koje se javljaju kod dece starije od 9 godina.“

Skolioza je bolest kičmenog stuba čije simptome najčešće primmete roditelji ili okolina, jer ona uzrokuje određene, asimetrične, promene na telu pacijenta. Kakve su to promene objašnjava šrot terapeut Dalibor Veselić:

„Prvi znaci skolioze su pojave asimetrije na telu pacijenta, pod to spadaju denivelisana ramena. Dakle ako uočimo da je jedno rame više od drugog, zatim denivelacija lopatica, pod to podrazumevamo jednu lopaticu višu od druge. Imamo vezano za lopatice i naglašenost jedne lopatice, to znači da je jedna lopatica više naglašena odnosno više štrči od druge. Tu je i prominenciju kuka, odnodno pomerena karlica od linije središta tela na jednu stranu, u levu ili desnu, u zavisnosti od skolioze.“

Ne treba čekati na pregled

Proces od trenutka uočavanja nepravilnosti na telu, do odlaska kod lekara ne bi trebao da bude dug. Što više odlažemo pregled, to veći problem stvaramo sebi. Naravno da je uvek prisutan strah od dijagnoze, posebno kada znamo da skolioza nije toliko bezazlena i da u nekim slučajevima može da se završi operacijom. Bez obzira na to, uvek treba na umu imati da skolioza može da se ublažava, u nekim slučajevima i izleči, ukoliko je otkrijemo na vreme i ako kirvina nije velika. Put od sumnje do poboljšanja objašnjava Jelena Savić:

„Ukoliko se posumnja na skoliozu, obraćamo se lekaru ili terapeutu koji je uže edukovan za bavljenje deformitetima kičmenog stuba. Dijagnostika se sprovodi posmatranjem pacijenta, odnosno procenom da li postoji asimetrija tela.“

Lečenje zavisi od više faktora

Lečenje skolioze zavisi od stepena krivine, godina pacijenta kao i saradnje sa pacijentom. U prvu fazu lečenja spadaju korektivne vežbe, uglavnom šrot metodom, koja je jedna od najefikasnijih metoda za lečenje skolioze. Potom mogu da se koriste određene ortoze, odnosno mideri, i na kraju, ukoliko te metode ne daju efekta, pribegava se operaciji. 

Skolioza je deformitet kičmenog stuba koji može u potpunosti da se izleči ukoliko stepen krivine nije veliki. Krivine veće od 30 stepeni godišnje napreduju minimum jedan cm ukoliko se ništa ne preduzima. Zato su prevencija, javljanje lekaru i stručnjacima na vreme, redovna fizička aktivnost, provođenje što manje vremena ispred računara a što više vremena u prirodi, edukacija dece i odraslih i sistematski pregledi jako bitni u lečenju ovog oboljenja.

Podkast možete slušati na Sounder.fm-u, podcast.rs, Google podcasts, i Spotify.

Produkcija: Fabrika kreativnosti

Author

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *