„Kad porastem, želim da budem redarka.“
Rečenica koju je mala devojčica napisala na parčetu papira i predala Valentini predstavlja hrabrost, sestrinstvo i odlučnost da se nešto promeni, čak i u malim mestima gde je mnogo lakše ćutati i ne talasati.
U Ruskog Krsturu, selu sa nešto manje od 4.000 stanovnika, dve sestre — Valentina i Martina međusobnom podrškom podržavaju i proteste.
Valentina i Martina — sestre otpora
Valentina: Devojka za volanom
„Prvi put kada sam učestvovala traktorom, to je bilo spontano. Znala sam da će biti blokada i da će trajati 15 minuta. Rekla sam tati da idem i da me nije briga gde ću biti — jednostavno idem. I otišla sam.“
Traktorom je tri puta blokirala raskrsnicu u Krsturu, prateći kolonu koja je išla do Kule. Bila je i redarka, i vozačica, i podrška.
Martina: Glas podrške
„Ja nisam studentkinja, ali sam sestra jedne. Bila sam redarka i deo kolone pešaka. Nije lako — moraš paziti na sve strane. Odgovornost je velika.“
Martina je svojim prisustvom i podrškom pokazala da je za aktivizam potrebna volja i empatija.
Život redarki u maloj zajednici
Biti viđen u maloj sredini zahteva hrabrost.
„Ljudi su često iznenađeni što devojka vozi traktor. Ali meni je to prirodno. Time pokazujem podršku — ne rečima, nego delima,” kaže Valentina.
Martina dodaje: „Nikad ne znaš šta može da se desi. Ali rešavale smo sve mirno. To je snaga zajedništva.“
Povezano:

Muško ženske plate

Kako da budemo dobro u ovom sistemu?

BLM i život bez diskriminacije
Talas otpora: Kada se tišina pretvori u glas
Proteste su prvo pokrenuli srednjoškolci i njihovi roditelji. Ubrzo su se priključili i privatnici, lokalne firme, čak i oni koji su isprva ćutali.
Valentina: „Strah da će neko izgubiti posao i dalje postoji, ali svakog dana ga ima sve manje. Ljudi se oslobađaju.“
„Ne treba da se bojimo. Toliko nas je ustalo da više niko ne može da nas ignoriše,“ dodaje Valentina.
Zašto su ovakve priče važne
Život u malim mestima ima određeni šarm – ljudi su upućeni jedni na druge, porodice se poznaju generacijama unazad, životi i sudbine svih ljudi u zejdnici su tesno isprepletani. Međutim, upravo zbog te poznatosti, u malim sredinama je neverovatno teško “biti prvi” i uzburkati to mrtvo more: sve se vidi i sve se pamti. Ali, iako male, te sredine su neizmerno važne, a promene u njima, iako teške i spore, uvek su velike.
Priče koje prikupljamo i delimo, naš su način da se ovo haotično vreme u kome živimo zabeleži. One su tu da nas podsete na nadu i polet koju su nam protesti, blokade i studenti doneli.
Priču pripremila: Milana Vojnović
Dizajn zvuka: Aleksander Sivč
Efekti: freesound_community from Pixabay
Produkcija: Fabrika kreativnosti
Poslušaj još i:

Pismo sebi: Priče koje osnažuju

Studentski protest „15 za 15“: Dnevnik šetnje
