Pop-up promocija romana organizovana u Nišu može biti još jedan način kako zaobići monotonost promocija ali i novu epidemiološku situaciju. Na tu ideju došao je mladi novinar i pisac iz Niša.

Aktuelna pandemija korona virusa izmenila nam je živote u potpunosti, a najviše smo prešli u onlajn sferu. Retki su slučajevi da se nešto radi offline, ali neke događaje nemoguće je raditi drugačije. Tako je mladi novinar i pisac Uroš Dimitrijević organizovao pop-up promociju svog prvog romana u rodnom Nišu. Zbog epidemiloške situacije u kojoj se nalazi Pariz gde trenutno studira i živi – mašta je proradila, pa je njegovu ulogu na promociji u niškom parku Čair preuzeo kartonski klon.

„Svakako sam hteo da napravim nekakvu promociju u svom rodnom gradu. Nedavno sam pričao nešto sa jednom drugaricom i pričala mi je kako je bila super ta prva promocija iz gepeka, a onda sam joj ja rekao: da, ali to ne može više da se radi – ne živim više u Srbiji i onda je ona rekal neka ti neko napravi Uroša od kartona da ga nosi sa sobom i da prodaje knjige na promociji. Tako se rodila ideja da se izrežem od kartona“, navodi Dimitrijević.

Promocija iz gepeka

Sredinom avgusta, u izdanju mladenovačke izdavačke kuće Pressing izašao je roman prvenac „Siroti mali ratovi“ Uroša Dimitrijevića. Iako je tada bila povoljnija situacija, bilo je malo vremena da se organizuje promocija jer je već početkom septembra mora da se preseli u Pariz gde je primljen na master studije. Kako bi na neki način zainteresovani ljudi došli do svog primerka „Sirotih malih ratova“, Uroš je nakon slučajne prodaje nepoznatoj ženi na jednom beogradskom parkingu, rešio da promoviše svoj roman jedan na jedan. Tako je išao od adrese do adrese ljudi koji mu se javljaju na instagram zainteresovanih da kupe knjigu.

„Zbog situacije sa koronom nije mogla da se održi klasična promocija gde nas troje sedimo, pa nešto pričamo, pa mikrofon, pa ovaj pita… To je meni dosadno mnogo. Možda sam bio na jednoj promociji u životu i tad kada sam bio sam se smorio. Tada sam shvatio da, kao što mene mrzi da idem na takve stvari – i njih mrzi. Ali ono što ih ne mrzi je da samo siđu ispred zgrade ili kuće ako im nešto doneseš na vrata. Kontam da se i ta praksa intezivirala tokom korone kao dostava stavri, hrane – a zašto onda ne bi bila i dostava knjiga. Zapravo je to mnogo zainteresovalo ljude zato što im je najlakše bilo da uzmu – ovako bi zaboravili na knjigu. Tako sam ima mnogo narudžbina iz gepeka i to je bilo savršeno“.

Pop up organizacija

Anketa na instagramu, pomoć starijeg brata, fotografa i dizajenera, kao i pronalaženje štamparije – sve je to bilo dovoljno da se organizuje promocija romana.

Zapravo, niko nije znao osim mog brata koji je izveo sve to – išao da pokupi moju kartolinu, kako se već to zove. Ni prijatelji, ni roditelji. Čak sam morao da stavim neku sliku aerodroma Nikola Tesla da ljudi misle da stvarno stižem, ali to nije tačno – nisam sleteo, još sam u Parizu, a aerodrom je isto od kartona, priča Uroš.

Posetioci promocije u Čairu bili su iznenađeni kada im je piščev stariji brat dao papir na kome je Uroš ispisao izvinjenje što ih je prevario da će doći, ali kao izvinjenje – samo za njih je snimio čitanje prve glave romana koji je okačio na YouTube.

Na pitanje da li će ovakav način promocije postati „novo normalno“ u dobi korone, Uroš Dimitrijević zaključuje:

„Neke pisce je lepše videti uživo, neke je lepše videti samo na kartonu, a neke je najlepše nikada ne videti. Ne znam u koju grupu ja tu spadam“.

Autor priče: Nemanja Stevanović

Author

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *